Humoreske (price koje ce vas nasmijati)

Čovjeka sa slike, iznad kalendara, sam jednom sanjao. Zagrlio sam ga, počeo sam pričati kako mu se divim... Ako ne znate ko je na slici, nebi trebalo da čitate ove tekstove. To se odnosi i na one koji ne znaju da li je skup prostih brojeva konačan il

29.09.2007.

Krici

Krici

 

Nisam bio baš raspoložen, i vjerovatno je to razlog zbog čega sam se probudio ovako rano. Ili je razlog što moram u wc pišati. A i sav sam mokar. Samo od čega. Četri sata su ujutro, i još je debeli mrak i tišina. Ovakav mrak i tišinu u jutarnjim satima moguće je naći samo u Bosni, gdje je jasno podcrtana linija kad se spava a kad radi. Ostalo je prepušteno uživanju. I slušanju muzike. I vođenju ljubavi. I traženju ljepote u tučama i konfliktima. I mržnji.

 

Gledam kroz prozor sobe i na suprotnoj strani vidim zgradu, i vidim svjetla. Dva tri svjetla u stanovima, sve ostalo je u mraku. Neki kerovi lutaju ulicama. Pitam se šta bi bilo da i ja sad izađem i lutam sa kerovima. Bil bi me to smirilo u nemirima koja me znaju snaći, i odvratilo od misli. Od misli koje me opijaju, bolje od svih pića. Al ima nešto jače od pića, čime se čovjek može opiti. Neću vam reći šta je to, vjerovatno i sami znate.

 

Uzimam mobitel u ruke i vidim jedan propušten poziv. Pitam se ko bi to mogao biti, i ugledam ime Čorgasatović Lejla. Odkud ona. Pa davno sam odustao od nje. Odustao od zbližavanja i pokušaja da je približim sebi i svojim razmišljanjima. A iskreno, stvarno sam se trudio da mi postane frend. Kad god bi je ugledao, malte ne, trčao sam da popričam sa njom. Zvao je na kafu i pokušao se nači na ulici kad ona prolazi njome. Slao joj poruke na mobitel i slično. Ali nije mi uspjelo. Nije mi uspjelo zbližavanje. Pa sam nastavio dalje svojim životom. Kao kad shvatite da ljubljena djevojka nije više za tebe.

 

Otkud ona mene zove. Dok sam pišao u wc-u i kasnije presvlačio majicu, razmišljao sam otkud ona. Možda joj hitno treba posuditi neke pare za nešto. Daču joj ako je za to. Neču pitati za šta joj treba. Možda je samo htjela popričati sa nekim pa mene zvala, a ja se nisam javio. Ako je ovo, stvarno sam ispao som. Znate ona riba. Možda je zatrudnila, s nekim od onih debila sa kojim je izlazila, pa želi uraditi abortus. U ovom slučaju će imati trostruku podršku od mene. Ne želim da bude nesretna. Podržat ću je ako bude željela abortirati i ako ne. Možda želi neku knjigu posuditi, ili me želi pitati nešto o životu. Ovo je baš duhovito, mene pitati za neki savjet je isto pitati Majkl Džeksona je li pedofil.

 

Ma nije uopšte važno zašto je zvala. Možda mi je samo odzvonila i time mi rekla ja sam još živa. Trebao bi joj odzvoniti i time reći, pa šta ako si. Za mene ko da nisi. Zašto. Prava prijateljica je ona kome možeš otvoriti cijelu svoju dušu. Koga, u slučaju da ti postane djevojka, možeš ljubiti, pa možda i voditi ljubav sa njom. A ja sa njom nebi mogao voditi ljubav. Nebi volio da ona bude žena moje djece. Zašto, to vam neću ispričati.

 

Dospio sam ponovo u krevet i razmišljam o jučerašnjem danu. Šta sam uradio i šta me sutra čeka. Jučer sam proveo tri sata razmišljajući čime da ubijem monotoniju. I pazite čega sam se sjetio. Čuo sam da u gradu postoje neki Base i neki Kugla, koji su strah i trepet u gradu. Dilaju oružjem, prodaju travu, heroin, kokain, kurve i šta sve ne. Niko im ne može ništa. Njih sam sebi postavio za protivnike i konto kako da im zagorčam život. Zabave radi. I onako ne volim svoj posao baš nešto. Obučem ja crno odjelo, stavim gela na kosu, sunčanice sa reflektirajućim staklima, stavim lanac da viri iz đepa, žiletom posječem obraz, ko neki mali ožiljak napravim. Uputim se direktno u Klub koji ova dvojica drže. Uđem unutra i prvo napadnem konobara, počnem mu psovati i pričati kako je Base nekom mom čovjeku uzeo dvjesto pedeset eura i kako će za taj novac platiti svojim zubima. Nekad znam biti pravo zajeban, a to bar nije teško. Teže je biti dobar. Od tog konobara djeteta, uzmem broj mobitela Kugle, i usput uzmem jednu kuglu iz bilijarskog stola, ko nekakav zalog da ču se vratiti. Odem do prve telefonske govornice i počnem pričati.

- Je li to Kugla?

- Ko pita?

- Pita Came, i moram popričati sa Basetom.

- Pa što mene zoveš?

- Da popijem kafu sa tvojom ženom, poslije pušenja mog kurca. Čuj što tebe zovem. Radiš sa Basetom, a on je jutros mom čovjeku uzeo dvjesto pedeset eura, mater mu jebem. Samo da te opomenem da ćete te pare vratiti.

I spustim slušalicu. I počnem se smijati. Joj čega sam se ja sjetio. Svaka mi čast. Cijelim putem do kuće sam bio veseo. Okupao se, skino odijelo, obukao se na stari način, smiren ko stare bakice. I sad kad pokušavam zaspati, osmjeh mi je na licu. Ako su dovoljno mangupi, čitav moj postupak neće ih uznemiriti baš puno. A ako nisu, u šta vjerujem, stvorio sam im nemir bar desetak dana. Dovoljno od mene. A da vam ispričam čime se stvarno bavim u životu, nikad ne biste vjerovali. Valja sutra ujutro na posao.

 

Silmari

mailpeps@yahoo.com
20.09.2007.

Jauci

Jauci

 

Bili smo kod Coge, u njegovoj birtiji. Ja, Kljova i Jopa. Kljova je taj dan završio tečaj brzog čitanja. Vjerovatno ste svi čuli za taj tečaj. Znate, na tom tečaju vas nauče da u roku od jedne minute pročitate tridesetak stranica jedne knjige, sa učinkom od osamdeset posto zapamčenog teksta, nakon prvog čitanja. Odmah da vam objasnim svoj stav u vezi ovog čitanja. Poserem se ja na taj tečaj, a voditelje i voditeljice tečaja bi najradije silovo u šupak. Dobro bi ih naguzio, i opalio, nebi im nikad više palo na pamet da prodaju maglu narodu. A Bosanci ko Bosanci. Da je naučiti brzo čitati. Pa napokon čitati Dostojevskog sa razumjevanjem, i to sve u roku od dvadesetak minuta. Za dvadesetak minuta pročitati i shvatiti sva psihološka stanja njegovih junaka. Kako bi to bilo divno. Nauke bez muke, mozga bez truda, površnost kao majka uspjeha. Pa kad je površnost bila uspješna. Površnost je majka neuspjeha, ovu poslovicu znam još od dvadesete godine svoga života. I samo se nje i pridržavam.

 

Sjedimo kod Coge i pijemo čaj. Tri mangupa, piju čaj u jednoj rupi. Ramazan je, pa svi poštujemo svoje običaje. Ma i prije su ljudi samo pili čaj. Kljovu je, usprkos svemu, ovaj čaj malo uzeo, pa sve priča kako je u roku do deset minuta pročitao Sheldonov roman "Ako postoji sutra", sa super razumjevanjem. Ja ga ubjeđujem, da roman nije težak ni malo, nego je ko mineralna voda, pa i ide sam od sebe. Kljova me ignoriše, pa samo priča sa Jopom, kako ne žali dvije stoje maraka što ih je dao. Jopa mu dobacuje da na isti način pročita i Didaktiku, pa tako položi svoj ispit na fakultetu, da ne izlazi četvrti put.

 

Ma ne razumijete vi mene - priča Kljova - ovo čitanje se odnosi na radnje romana, i kako je ko, šta. Ne mogu se pamtiti definicije. Nego se očima grabe sve pete riječi u tekstu, i nakon čitave knjige u glavi se slaže činjenice. Bar sam ja tako to razumio. A na tečaju je bilo lijepih djevojaka. Vidiš odmah ne znaju šta će od dosade u kući pa upisale tečaj. Sve fino sređene, znate one djevojke što vodaju pudlice. Svaki dan imaju vremena vodati pudlice po dva puta, pa još stignu fino se srediti pa izletiti napolje. Još uvijek prate neku seriju na tv-u. Naravno svake sedmice idu na manikiranje. Kako sam ih lagano uzimao na priču. Što bi reko Cogo, njihov cuko im je glavna tema. Ja sam cukama tepo, pa sve govorim ćuko. Kako ćuko, voli li bijelu đigericu? Kako i na koga laje? Koliko puta jede na dan? Ja uvijek imam osjećaj da me moj ćuko (kojeg naravno nemam ni kad sam ga ikad imao) sve razumije... Ma tečaj je super...

 

I tako bježmo od teme do teme i sve izbjegavamo ono glavno. Ko su one dvije djevojke što su sjele ljevo od nas. Noć je pa se i ne vidi dobro. Gledaju jedna u drugu i samo pričaju. A ja sve mislim, de pogledaj u mene pa mi se nasmješi. Naravno da ne bih smio ništa, ni prići im, ni upoznati ih, ali bilo bi red da se nasmiju i pogledaju u mene. A sve mi se čini da sam onu jednu djevojku vidio negdje u pozorištu. Ko da je bila jedna od glumica. Ma sigurno jest. Tražim temu u glavi šta im reći. Razmišljam koji je razlog upoznavanja sa njima: veza, prijateljstvo, onako, moj ego, muzika, gluma, matematika, Dostojevski, drame, kolači... I na mene djeluje onaj čaj. Vjerovatno nam je Cogo ponovo ubacio apaurin u čaj. Da nas otjera. Joj kad mi dođe pod rku...


Silmari

mailpeps@yahoo.com

13.09.2007.

Osjećaj

Osjećaj

 

U kući nisam imao ništa pojesti, a stvarno sam bio gladan. Otkako mi je majka otišla na more da radi, i tako zaradi sebi đeparac, mi, djeca svojih roditelja, stanujemo sa ocem. Dobar je on, ali i ima dosta mana. A ko ih nema. Trudi se da na sve svoje obaveze stigne, i djelimićno to i uspjeva. Pere suđe, pere odjeću, pravi ručak, razvija pitu, trudi se, da nas nekim smiješnim pričama zabavi, ali i voli popit. Najviše nam smetaju njegove cigare. Uvijek nastane dreka i vika da cigaru popuši napolju, na balkonu. Zar želi da svi dobijemo tuberkolozu.

 

Bilo je negdje oko pet sati i napolju je još bilo ljeto. Lijep dan, vručine do bola. Očaj živi. Ostale su mi neke pare od stipendije i rekao sam sebi da ču pojesti kevap. Nikad to prije nisam jeo, a neki kažu da je ukusan. Ma past ču i travu kolko sam gladan. Izašao sam lagano, sa svojom crvenom kapom na glavi i zaputio se prema gradu.

 

Putem sam razmišljao o jednoj priči Ćamila Sijarića, i tome bil ja mogao preskočiti čovjeka u čaršiji. Ko i lik iz njegove priče. Zamisli, stanem ispred neke žene, i dok ona gleda u mene, ja je preskočim. Poslije toga se ona izgubljena okreče oko sebe i pita a šta je bilo. Šta mi se desilo, zar me to neko preskočio. Poslije toga se okupljaju ljudi oko mene i čestitaju mi. Odlučio sam to i uraditi.

 

Sad vidite kolko sam bio gladan čim sam mogao razmišljati o ovakvoj temi. Ja koji mogu skočiti nekih dvadeset centimetara u zrak, hoču da preskočim ženu. Ma poješću i govno prve djevojke koja naiđe. Naravno uz razumnu cijenu.

 

Kevap nisam našao ni u jednom objektu u koji sam sjeo. Ljudi su me malo čudno gledali ali nisam obračao pažnju na njih. Konobari su bili ljuti, što sam ja ljut na njih, što nema kevapa. Neka me je starica zaustavila i pružila mi marku, govoreći, sinko evo ti, tebi je potrebnija. Vjerovatno je bila napola slijepa, pa me zamjenila sa nekim.

 

Otišao sam u burekdžinicu i pojeo dva bureka kao čovjek. Sa jogurtom. Ovi bureci  me nikad ne razočaraju. Uvijek su na raspolaganju. Kao nagradu za dobro jelo sam zadnjoj mojoj djevojci poslao sms, sa porukom: Kad me vidiš na ulici, nemoj se bacati na koljena. Slobodno prođi pored mene bez straha.

 

Ovakvim porukama pokušavam srušiti svu sliku koju je imala o meni. Jer ja sam dobio nogu, i ko je ona da o meni zna sve. Niko.

 

Srećom na putu kući sam vidio Đinu, moju davnu simpatiju. Stao sam i popričao sa njom. Pitao je gdje izlazi i šta radi. Uzeo joj broj mobitela i obečao da ću je zovniti na kafu. Đina je super djevojka.

 

Đina radi kao spremačica u jednoj osnovnoj školi. Ima lijepe grube ruke. Ima stas koji izaziva i malo krive zube. Kosu lijepu crnu i uvijek prljavu. Volio bi je oženiti. Često čujem jednu rečenicu, koje mi nekad, neke djevojke znaju reći: jesi ružan. Đina mi uvijek kaže da sam Frajer.

 

Studiram Ekonomiju i samo što je nisam završio. Jedina prepreka mi je ljubav prema umjetnosti. Volim sjekirom oblikovati komade drveta. Izgubim po dvije tri sedmice dok jedno drvo ne utučem skroz po svojoj volji. Niko nikad nije kupio ništa od mene. Kupit će, ako Bog da.

 

Ako želite kupiti neki komad mog drveta, pošaljite mi mail i popričaćemo o ženskim osjećanjima. Ako ih uopšte i imaju. Ako bude želja stavit ču slike svojih predmeta na ovaj blog.

 

Silmari

mailpeps@yahoo.com

(biće bolje)
01.09.2007.

Ljubav

Ljubav

 

Andrea se često pitala je li sve u redu sa njom. Zašto ne doživljava ono što bi trebala, i što zaslužuje. Zašto ne može da dostigne vrhunac. Kako je to nestalo. Samo sa prvim momkom je mogla doživjeti orgazam. Poslije njega, to je nestalo. Poslije njega je promjenila sedamnaest momaka. Ovaj sa kojim je sad, je osamnaesti.

 

Veze su trajale od dva do devet mjeseci. Andrea nije voljela kratke veze. Voljela se predati svom dušom muškarcu sa kojim je. Ali obično to nije uspjevala. Često je plakala, sam u sobi i pitala se šta treba da uradi.

 

Andrei je na prvom mjestu bio sejf seks. Siguran seks, od kojeg neće zatrudniti, i neće dobiti ni jednu bolest. Andrea se boji gonoreje. Žene gonoreju dugo i teško liječe. Vesala je, voli se smijati i ima lijep glasić. Kako to da joj nešto nedostaje. Često je ovako razmišljala.

 

Andrea ima 25 godina. Smatra se pametnom. Završila je medicinsku srednju školu, poslije čega je upisala pravo. Nije joj baš išlo, pa se ispisala. Sad je studentica druge godine, razredne nastave.

 

Kako je lijepa, tako je imala i debelo iskustvo sa muškarcima. Lijepe djevojke prežive dosta toga. Od svih vrsta dobacivanja na ulici, pa do svakakvih pristupa. Andrea zna da je lijepa. Koristi to, ali ne ide uvijek. Nekad neki muškarci njenu ljepotu smatraju manje vrijednom. Ako je lijepa onda je glupa. Pokušava ovo prevaliti na pametan način. Nekad joj i uspije a nekad se crveni od stida. Svakakvih muškaraca ima.

 

Andrea voli kad muškarac sa kojim priča, ima tremu. Ona jasno vidi da se taj muškarac nje boji. Ljep je to osjećaj. Dok mu drhte ruke i dok malo zamuckuje pitajući je nešto. Andrea se tada osjeća sretnom. Takvom muškarcu bi rado dala svoje tijelo, nema veze što ona neče doživjeti orgazam.

 

Andrea je svoj problem iznosila prijateljicama, ali je one nisu shvatale, i nisu joj znale dati savjet. Pitala se bil trebala ići doktoru. Da li je do nje ili do muškaraca. Želi lijep seks, i voli ga. Samo da još može doživjeti taj vrhunac.

 

Otvorena je u svakom pogledu i ispunjava sve želje koje muškarac hoće. Nekad je nešto boli, a u nekim stvarima se kasnije osjeća kao krivac. Pa ipak ispunjava sve želje.

 

Andrea nije smjela reći muškarcu svoj problem. Obično, kad god bi rekla, dva tri dana taj muškarac bi je napustio. Jedan muškarac sa kojim je bila, je pokušao riješiti njen problem, dva mjeseca pokušavajući mnogo toga. Nije uspio pa su se onda razišli. Andrea počinje mrziti sebe i svoje tijelo.

 

Jednog dana, nekako je dospjela do momka koji je jedan od voditelja neke svoje emisije na radiju. BH radio jedan. On joj je objasnio da imaju emisiju koja se emituje četvrtkom u kasnim satima, emisiju o seksu. Bi li ona voljela da bude gošća. Naravno, daće joj drugo ime, da kasnije ne bude imala problema, sa Bosancima. Bosancima kojih u ovoj Bosni ima svakakvih.

 

Dogovorili su se i ona je bila gošća. Ne baš prijatno iskustvo. Bilo je svakakvih slušatelja. Emisija je bila otvorenog tipa, što znači da su slušatelji mogli kontaktirati preko telefona. Obično bi neko nazvao, poslije čega je imao čast da priča sa Andreom.

 

Svi koji su zvali su bili muškarci. Nije nazvala ni jedna žena. Većinom, muškarci koji su zvali imali su komentar tipa, da bi sa njim sigurno doživjela orgazam. Svi koji su zvali, naravno bili su iskusni ljubavnici, i ostavljali su svoj broj telefona. Neka ih nazove, pa će Andrea riješiti svoj problem. Bosanci.

 

Nazvao je i jedan momamk. Čudne boje glasa i tona. Ovaj momak nije znao koja je tema. Mislio je i želio je da popriča sa djevojkom. Tek tako. Prvo im je rekao da se osjeća neraspoloženim, poslije čega je krenuo razgovor. Prvo pitanje koje joj je uputio je bilo šta ona misli, šta Andrea misli šta je to, što žena može dati muškarcu, najvrednija stvar koju žena može dati muškarcu. Andrea nije shvatala pitanje. Voditelj je objasnio pitanje. Šta Andrea može najviše u seksu dati muškarcu. Momak koji je nazvao je ispravio pitanje, ne mora biti u seksu, u životu. Počela je nekakva vika, više se nije znalo ko šta priča. Andrea nije odgovorila na pitanje. Spasili su je voditelji, objašnjavajući momku šta je tema. Andrea ne može doživjeti orgazam. Momak je odgovorio da je to smiješno. Smiješna tema. Voditeljica je rekla, to nije smiješno, to je ozbiljan problem. Nećemo navoditi šta su još pričali.

 

Prošla je emisija, Andrea nije našla odgovor na postavljenu temu. Ko je kriv. Zašto ne može doživjeti orgazam.

 

Ovdje ćemo navesti razmišljanja onog momka, zašto Andrea ne može doživjeti orgazam. Razmišljanja koje je momak sutradan sproveo u svojoj glavi. Šta je trebalo reći onoj djevojci.

 

Prva stvar što joj je želio reći, a nije, je ta da treba vjerovati muškarcu. Dovoljno mu vjerovati. Da muškarac, ako ne nosi kondom, ona da nema straha od bolesti. Da možda želi bebu tog muškarca. Da mu vjeruje dovoljno, da ako bi zatrudnila, da zna da se neće pokajati. Da će muškarac prihvatiti to dijete. Da makar približno voli tog muškarca. Nemora biti prava ljubav.

 

Druga stvar koju bi želio reći je ta da pokuša pričati o tome duži vremenski period. Pričati samo o tome. Za vrijeme čina vođenja ljubavi, da mu kaže kako se osjeća, šta bi željela i šta joj najviše prija. Da čak pričaju za vrijeme vođenja ljubavi. Ko da su sjeli na kafu a ne na seks. Pričat i jebati se. Naš momak misli da će se ona ovako vjerovatno opustiti.

 

Trća stvar koju bi joj želio reći je da pokuša sa igračkama. On prvenstveno misli na cucu. Da joj stavi cucu u usta kad bude ulazio u nju. Da cucu ne ispušta iz usta za vrijeme čitavog vođenja ljubavi, a da pokretima i rukama govori šta želi. On ovo zamišlja na bešumno vođenje ljubavi, gdje se neće čuti ni jedna riječ, do njihovih uzdaha. Ako joj se cuca ne sviđa neka nađe nešto slično, ono što joj se sviđa držati u ustima, ili nositi na glavi, oko vrata, na pupku, na nogama i slično.

 

Četvrta stvar, neka mastrubiraju jedno pred drugim. Neka ona gleda njega dok se on zadovoljava, pa nek on gleda nju dok se ona zadovoljava. Nek se druže samo goli, u toj njihovoj kući. Ovo mu je najbjedniji savjet, ali je ipak ko neki savjet.

 

I peta stvar koju bi joj želi reći je ta da odmori od muškaraca godinu dana. Tačnije da se suzdržava od seksa bar jednu godinu, i za to vrijeme nađe momka koji će je duhovno ispuniti. Andrei treba prijatelj prije svega, koji će joj kasnije postati ljubavnik. Kome neće biti tolko važno da mora spavati sa njom. Njom ljepoticom. Ovo je teško postići, ali nek bude sigurna da će kasnije, sa ovakvim muškarcem imati dobar seks. To je tako, i ne može biti drugačije.

 

I tako bez obzira što se ne znaju, i što su drugačijeg mentaliteta, Andrea i ovaj momak imaju zajedničkih stvari. Jedna od njih je ljubav za seksom. Naš momak sanja o seksu, dok Andrea ima viška seksa u glavi. Time ćemo završiti našu analizu ovo dvoje mladih ljudi. Pitamo se koji je zaista ispravan savjet za Andreu.

 

 

 

Silmari

mailpeps@yahoo.com
Humoreske (price koje ce vas nasmijati)
<< 09/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

Čehov
Kad nema pravog života, čovijek živi od fatamorgana, jer kako bi inače živio.
***
A.P. Čehov
***
-A što plačeš?
-U Hersonu sam konja šakom ubio. A u Tangarogu me noću napali lupeži, petnaestak skitnica. Poskidah im kape, a oni sve idu za mnom i mole: "Striče, daj kapu!". Tako je bilo.
***
A.P.Č. "Smrt glumca"
***
Ljepotica bijaše nepristupačna, gledala je neprijazno, rijetko se smijala, no kad bi se nasmiješila "oživjela bi smiješkom plamen svijeća na izdisaju...". Sad to bijaše slabkrvna, brbljiva starica s mutnim očimai žutim zubima... Fi!
***
A.P.Č. "Otkriće"
***
U sferi psihičkih pojava može se primijeniti samo jedno odstupanje: ona je blebetava i kreštava. Zahvaljujući njenoj brbljivosti ja patim od hiperstezije desnog slušnog živca. Kad gledam jezik u bolesnika, ja se sjetim žene, i to sjećanje izaziva u meni lupanje srca. Imao je pravo nonaj filozof, koji je rekao: "lingua est hostis hominum amicusque diaboli et feminrum". Od te mane pati i mater feminae - punica (iz porodice mammalia).
***
A.P.Č. "Dva romana"
***
Anton Pavlovič Čehov

Krleža i Andrić
***
... jednostavno život se otkine kao sudbina, i jedna onakva mala mačka, posuta pjegama, onako plitka, ograničena djevojčica postaje sudbinom, koju čovijek vuče sa sobom čitav život, kao mlinski kamen.
***
M.K. "Povratak Filipa Latinovca"
***
Da bi čovjek mogao pomiriti u sebi svoja vlastita protuslovlja, da bi se mogao uzvisiti nad vragometno zapleteno stanje oko sebe, čovijek mora da sredi nered u sebi i oko sebe, da nadahne smisao sveopćem besmislu oko sebe i u sebi samom, po jednoj naročitoj samoobrambenoj metodi koja se vulgarno, u svakodnevnom životu zove "pogled na svijet".
***
M.K. "Na rubu pameti"
***
Miroslav Krleža
***
----------------------------
***
U stvari on je tražio ono što se ne nalazi ni u životu ni u knjigama: nekog saučesnog i duševnog prijatelja koji sve hoće da sluša i sve može da razumije, sa kojim bi se iskreno porazgovarao i koji bi mu na sva pitanja jasno i otvoreno odgovorio.
***
I.A. "Travnička hronika"
***
Ivo Andrić
***

Dostojevski i Dreiser
***
A usrećiti bezuslovno makar jedno biće za svoga života, i to praktički, to jest stvarno, postavio bih za pravilo svakog inteligentnog čovjeka.
***
F.M.D. "Mladić"
***
I eto, tako sjedim, a kad više ne mogu odoljeti, odem kradom do njene kuće i onda se po ulici motam ili se sakrijem gdjegod iza ugla.
***
F.M.D. "Idiot"
***
Fjodor M. Dostojevski
***
-------------------
***
Slični traže slične, i oni koji žele da napreduju prema svojim sposobnostima prirodno teže onima koji su na višim položajima i koji su njima u mnogo čemu slični.
***
T.D. "Genij"
***
Za mene postoji samo jedan ideal na ovome svijetu, a to je žena koju želim pridobiti.
***
T.D. "Titan"
***
Theodore Dreiser
***

Selimović i Bukovski
***
Čovijek doduše, najčešće govori radi sebe, ali mora da osjeti odijek svojih riječi.
***
M.S. "Derviš i smrt"
***
Nema prijateljstva među ljudima koji drugačije misle.
***
M.S. "Derviš i smrt"
***
Meša Selimović
***
----------------------------
***
Svatko vam može reći da baš nisam ljubazan. Ne poznajem riječ. Uvijek sam se divio zlikovcu, odbačeniku, gadu. Ne volim svježe obrijane dečke s kravatom i dobrim poslom. Volim očajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenih umova i razbijenih načina. Oni me zanimaju. Puni su iznenađenja i eksplozija. Volim i odvratne žene, pijane proste kuje zgužvanih čarapa i lica na kojem je razmazana maskara. Više me zanimaju pervertiti nego sveci. Mogu se opustiti sa skitnicama jer i ja sam skitnica. Ne volim zakon, moral, vjeru, pravila. Ne volim da me društvo oblikuje.
***
Č.B. "Muda"
***
Čarls Bukovski
***

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
57152

Powered by Blogger.ba